I to mi je neki život!
12.01.2006., četvrtak
Jučer, danas, sutra...
Baš malo gledam blog i nemrem vjerovat kako glupe naslove imam, al kao moram nešto napisat pa ajd nek bude. Večeras ne idem van, mama se čudi najviše tome s obzirom da sam jučer došla u pola 3 u elementu. Iako nije čudno da izađem van u 10,al ne idem stvarno neću ić. Sutra me čeka novi dan, imam faks od pola 8 do 4, pa ću malo delkat sutra do negdje 10, pa van, pa tak onda bolje ne. Sinoć je vani bio baš lom. Mamin komentar na sve to je : Brat se drogira ( travom, al opet je droga), ti pušiš, on pije preko tjedna, a ti preko vikenda. A kaj ćeš majko ima i gorih, al mogla bi se i zabrinut kad sam počela i preko tjedna pit. Od ovog tjedna moram priznat da jedva čekam da uhvatim sat vremena doma, da se uvalim u trosjed s vrećom čipsa i daljinskim u ruci.....al sva idila se sruši kad vidim serije kao ljubav u zaleđu, ona s nogometašima i sonzorušama na 1. i one brazilske ili ne znam kakve su ove godine na redu i tak onda opet ne gledam ništa. tu i tamo se zalomi koji dobar film, ovo ostalo - amen! moram završit, tj. ispravit seminarski rad jer ak se sutra ne donese nema potpisa, samo problemi oko mene i u meni. Ajd fala bogu pa me je ljubav mimoišla, jer da je još to na teretu, glavu bi si metla u gnojnicu. Svaka čast zaljubljenima!!!  |
09.01.2006., ponedjeljak
Idem ususret u nepoznato, da li sam blizu ili daleko to ne znam
|
Objavljujem svoj pismeni rad sa mature iz hrvatskog jezika. Možda nekom bude od koristi. Meni je jako drag. Donio mi je četvorku na maturi, usprkos tome što sam kroz cijelu srednju imala dvicu. Pa eto: Čini mi se prikladno pisati na ovu temu u zadnjim danima srednjoškolskog obrazovanja kada me itekako progone tjeskoba i sumnja u vlastite odabire. Ljudi govore kako treba živjeti na takav način da nakon što završi ne žalimo ni za čime. Posramljena sam i ogorčena što moram reći da sam potratila svoj život čak i prije nego je on započeo. Čitav moj život bio je i još uvijek jest posvećen izbjegavanju odgovornosti. U sljedećih nekoliko dana moram odlučiti u kojem smjeru želim da moj život krene. Puno bih dala da to netko učini umjesto mene. Na kraju će ispasti da zbog uzalud izgubljena vremena neću moći upisati željeni fakultet i probuditi ću se negdje za 40 godina kao netko koga danas ne podnosim. A tko mi je kriv? Je li moglo ikako drugačije? Željela bih isponova. Konobar, još jedna runda. Ali nigdje ne postoji restart gumb. Je li kasno ikada za promjenu? Za bilo kakvu promjenu potrebno je uložiti iznimnu količinu energije. Tu energiju mislim da ne posjedujem. Ja sam kao većina ljudi koji čekaju, čekaju neki izvanredan događaj, božansku intervenciju, goreći grm. Osjećam se kao britanski počasni stražar, onaj u crvenoj uniformi i dlakavoj kapi koji stoji na mjestu i ne miče se dok mu ne dođe smjena. Stojim i ne mrdam, a ljudi me gledaju kao kakvu atrakciju. Neki se smiju, neki čekaju sa mnom dio vremena, no konočno svi odlaze dalje, a ja ostajem opet sama u svojoj statičnosti i čekam. Zanima me je li Isus zadovoljan poslom koji je obavio? Muhamed? Krišna? Netko? Vama pitanje upućujem: ˝Jeste li zadovoljni nama ili smo ipak samo propali pokušaj?˝Promjena je ipak moguća. Samo da navedem primjer. Imam jednog prijatelja, jednog od meni najdražeg, koji umire. Ima bolest od koje mu se gruša krv u žilama. Genetski defekt, nasljeđen od predaka. U jesen mora na operaciju srca, ugrađuju mu prenosnicu. Mora obaviti tu operaciju ako želi doživjeti 20-tu. Rečeno mu je da ima 75% izgleda da neće preživjeti. Sada on mora u par mjeseci ugraditi čitav jedan životni vijek u sebe. On, kao i ja, žali za propuštenim prilikama. No, on ima ono što ja nemam. On ima mjeru da sve može nadoknaditi. Odjedanput on ima nadmoć nad svima jer on zna da umire i čvrsto je odlučio ne propustiti ništa od šarolike životne ponude. Definitivna sigurnost smrti kao da mu je podarila životnu mudrost i samopouzdanje. Konačnost i prolaznost života koju mi zdravi ignoriramo njemu je jedini oksid prema kojemu se ravna. Zavidim mu. On ima svrhu i smisao. Ja sam samo pasivni promatrač na granici vegetiranja. Voljela bih napisati kako sam prosvjetljena, kako znam što mi je činiti, kako ne sutra, već danas mjenjaM narav. Znam samo da nikad nije kasno za promjene. Znam da prošlost i bUdućnost ne postoje. Imamo samo sada i samo sada imamo priliku promjeniti život. Na kraju dva citata. Prvi je citat jednog filozofa kojemu sam zaboravila ime: ˝Tko će to učiniti ako ne ti; kada ćeš to učiniti ako ne sada!?˝ I drugi, pjevača Gorana Bare, koji se oslobodio droge i koji pjesmom kaže : ˝Vrijeme je da se krene, pokreni se, izmjeni se!˝ |
Nesanica
|
Ne mogu spavat. Ležim od 12 i jednostavno ne mogu zaspat i ajd na internet. Tako već cijele praznike, a sutra, joj da danas se dižem u 7. Moram se sutra ranije probudit jer furim na stop pa nikad ne znaš kad će ko naletit. Baš sam promijenila noć za dan. Jučer dođem doma pred zoru, pa spavanje cijeli dan pa kak da budem normalna? Prekjučer isto tako. Ma sve ove dane. I jedva sam čekal da prođe to sve jel mi je pun kurac samo birtija, nikotin i kofein, hrana spavanje i tako opet iz dana u dan. I sama sebe nagovaram - daj odi spavat dižeš se za 5 h, a kako???Ne mogu ni pisat koncentracija mi je na 0, tolko obaveza sutra, a kad se sjetim da ću doć doma tek navečer, jer i radim popodne!! Ne znam kak ću izdržat. I sad me neko drka na mobitel sa 099 broja nekakvog i nema a u imeniku, pa za poludit. Baš ne volim te poruke tipa - bok. kaj ima?lipoto kad češ nać vremena za anonimca koji nema muda reć ime i tako to. Koji put me to tako jako naživcira da sam luda, luda. Ma dost za danas pisanja, idem na počinak, za drugo ni nisam. Sad sam mislila neku fotku stavit, nemam volje. Pa onda bolje ne. Bit će na neke bolje dane. zzz.... |
03.01.2006., utorak
Nešto kao sarma?
|
Koji je već danas 3, 4? Nemam pojma. I došla je 2006., meni ide 20a, pa kad i navršim počnu ti pjevat dođe ljeto 30o i onda se pitaš di ti je nestala mladost. Al dobro moja je još tu negdje, a koda je jučer bio moj 17i i da su mi pjevali Gobčevu - kad sam imao 16. Praznovjerje kaže da kakav ti je zadnji dan stare, da ti je takva cijela nova godina!! Sudeći po tome mogu si odmah sprašit metak u čelendru. I isto kažu da je uvijek najbolji doček kad ne znaš kamo ćeš ić, al kad 31.12. u 21:30 još uvijek ne znaš e onda si stvarno u kurcu. Sam doček na kraju i je bio katastrofa, al kasnije se pokazalo da ono sa zadnjim časom odluke i je istina jer je bilo i više nego dobro. Zašto je zadnji dan te godine bio loš? 1. Zato kaj sam se probudila u 12 ujutro, 2. Popila 2 kave, 3. Nakovrčala kosu(užas, pa sam ju namjeravala prat i ispeglat u pol 10, al je bilo malkac prekasno), 4. Nisam imala kaput, koji sam prodala prije 2 g. sa sigurnošću da mi više neće nikad trebat, 5. Pa me i snijeg zajebal kaj je napadal pol metra, a bilo je bez oborina do 28. 12. Pička mu materina di je bio za Božić? Zato jer sam si kupila cipelice, a na kraju sam morala nosit čizme. 6. I tak još puno toga, baš sam bila razjebana i s raspoloženjem na 0. 7. I mama je osim pečenog odojka skuhala tradicionalnu sarmu, koju jedem evo već 4 dan, baš ju ne volim, mislim sarmu. Negdje poslije dočeka dođe do mene Zvončica i zasipa me srećom iz svog čarobnog štapića i na kraju i nije bilo sve tako loše, 1. kovrče su otpustile pa je i sve to u kompletu i ličilo na nešto, 2. haljina je bila u špici, 3. pa sam se najela prave hrane - šunkice i rješila staklenku krastavaca, 4. a dobro, dalje, alkohol - ne previše, ne premalo, taman, 5. oko 6 ujutro mi je uletio frajer na zadnje sjedište auta,krim. policajac, nudio je svoj poljubac ako mu pogodim ime( pogodila iz 38 pokušaja), dugo nisam naletila na dečka koji se dobro ljubi, stalno neki s jezikom ko lopatom ili sjebanim slinavim žljezdama, 6. pa sam popila i jutarnju kavu , 7.....i odspavala drugi dan do 6 navečer, pa opet kave ˝jutarnje˝, pa repriza. U svakom slučaju nova je došla kako bilo da bilo, i započela je bolje od prošle, s obzirom da sam prošli doček radila(mora i to netko). Baš me zanima koji je datum danas , pa idem objavit post pa ću vidit. :) Odem.... |
29.12.2005., četvrtak
????
A joj, a joj pa kamo ću ja za Novu? |
26.12.2005., ponedjeljak
Zimske radosti
|
Morgen!Probudih se prije 15 minuta, bacam u kljun koji kremenadlić i francuske(jedino je zbog toga Božić super i zbog 3 kile kolača koje dnevno strpam u sebe), pogledam malo van, a ovdje kod mene snijeg do koljena. Pa nije to Božićno iliti poslijebožično vrijeme tak i loše. Najmilije mi je kad ideš svima čestitat Božić pa kod svakog moraš malo kusat. A sad, prije neg kaj odem na jutarnju kavu idem se ponašat kao kad sam imala 14, bacat petarde i uživat u zimskim radostima! |
Nek Vam je sretan!!!
Ovo mi je bio najgori Božić do sad. Sam se nadam da nije bio uzaludan za svakog a. Možda je Grinch ukrao moj Božić? |
21.12.2005., srijeda
Dan za metak
Opet mi je brat dobio na kladionici, od sad mu ja dajem pare da se kladimo zajedno pa dobitak na pola, ako budemo imali sreće. Gledala sam danas Ubojstvo vrana po 48 put. Baš mi je fora gledat stare filmove, ne baš tak stare, al onak, one u penziji. Fasciniraju me. ˝Vjerujem da postoji mjesto gdje lutaju nemirne duše. Opterećene vremenom vlastite tuge. Čekaju priliku da isprave nepravdu. samo će se onda ponovno naći s onima koje vole. Ponekad im vrana pokazuje put. Jer ponekad je ljubav jača od smrti.˝ |
19.12.2005., ponedjeljak
ND=New day
|
Baš mi je lepo dan počel Zaspim na predavanje, i onda furim na drugo u 11, da bi sjedila u učioni i odslušala kako kolege referiraju svoje radove. Mrak! Moj je bio na promatranju. Tema- Ivan Mažuranić!Bacila sam se 2 st. unazad pa si ti misli. U svakoj državnoj kulturnoj ustanovi njegova slika je na zidu, a o njemu ima samo nekoliko rečenica, a meni je trebalo toga fest i di da ja to nađem. I neš sam naššššrškala po zadatku. I prezentiraš to pred 100 ljudi koje uopće ne zanima kaj to je i o čemu se radi. Sva sreća da to na mom faksu moraju svi radit pa svi znaju kak to je. Asistentica je ispravila mojih 1000 grešaka i dodala da u zaključku moram navesti utjecaj I. Mažuranića na kulturni i politički razvoj Hrvatske i vlastito mišljenje o njegovom značaju!? Nemam pojma kaj da još dodam, kad je to sve navedeno u radu, a sad mišljenje..... A joj. Stvarno je on zadnja osoba o kojoj bi trebala mislit, a valjda ću nešto smislit. Čvrsto odlučujem da neću ić popodne na ekonomiju, neg se propustiti nadolazećim blagdanima - foteljica, kutija domaćica, daljinski i kakva kavica, najveći luksuz koji si mogu priuštit. Kraš volim te! |
18.12.2005., nedjelja
Sunday, blody sunday
|
Nedjelja, prokleta nedjelja. Nigdje nikog, pustinja.... Bla, bla, bla. Baš ne volim nedjelju, tak se naživciram kad se sjetim da je nedjelja. Fuj nedjelja. Svi me pitaju kaj sam nadrkana danas, a nema razloga. Probudila sam se oko 2, još sam uvijek u komi nakon duple doze kave i umorna sam ko cucak. + dobila sam i mengu danas, dar ispod bora. Sva sreća da mi traje 3-4 dana, jer su mi to stvarno najgnjusniji dani.. Zašto nisam muško??? I zajebava me taj blog nikako te slike sjebat, a neću se uopće zamarat, čitam ja te upute, al ne primjenjujem u praksi, stvarno mi se neda razbijat glavu još i stim, zato neko vrijeme niš od tog Nera(best legica) i ja jučer vani, uobičajeni isti šugavi izlazak, u tom smrdljivom gradu ništa ne radi duže od 1, 2. Pucala sam od ljubomore čitajući Pušionu i priču o događajima iz Beograda. A jebiga bože možda se i ja maknem odavde. I ko za napast idem doma u 4 sata iz otrcanog diska(ak se to može tako nazvat), ne ne ustvari sa bauštelske terapije i brat mi čusi pred ulazom i pita jel imam prevoz za njega i još 3 dečka. Kad sam mu rekla da sam s autom popizdio je i još kad je čuo da će ga jedna cura vozit umjesto mene poludio je i samo mi je rekao da slijedi razgovor ujutro. Starci imaju svoj auto, on i ja svoj, al najveći je problem u toj uvijetnoj vozačkoj koja mi upropaštava život i upropaštavat će ga još jebenu godinu. A nemam sreće. Do 11 pa do 5 ne smijem vozit. I ajd ne pijem, i starci daju auto, i onda se bik od 22 godine dere na mene da sam retardirana mentalna glupača. Njemu je glupo ić s autom van jer ne može pit. A mala ROZA je meni značila sve u životu u stupanju u moj punoljetan život - ideš kam hoćeš, kad hoćeš, ne moraš na stop i ne ovisiš o drugima. Baš mi je na kurac to išlo to kad ne mogu bit želim i kad želim. I sad ta murja, pa nemam sreće, globica je 610 kn, pa mi je i malo i za promislit. Jučer je bila racija na sve, jer su prije 2 dana dva dečka poginula u klc-u i jedan je u komi( na mjestu nesreće ima oko 500 lamaša, jezivo) i to mladi dečki, a jebote. I zato je ta cura vozila jer je nešto starija od mene, jer i Nera ima uvjetnu, i učinila mi veliku uslugu. Na kraju nas i nisu zaustavili, a bila je kolona od 20-ak auti tak da se nikad ne zna. I prije su me zaustavljali kad smo bile same i nisu mi ništa napisali, fala Bogu. Svi misle da cure ne mogu dobit kaznu, a znam ih pun kurac koje jesu, oproste oni 1 put, 2 put, al 3 neće. pa dođeš pameti, a baš mi nije sad tak jednostavno pljunit 600 kn, to je ipak 6 litara stocka pa onda bolje štok. A jebote već je noć. THE DAY AFTER Probudim se danas, izbjegavam brata, maksimalno, ljuta, u depri, gore se osjećam neg kad sam se prvi put napila pa kad je slijedila bukvica od staraca, ovo je puno gore. Pitao me da kaj sam na njega ljuta, i da koja je to cura vozila naš auto? Otkud je? Kak se zove? I jel ga pozdravila?(nikad ga nije vidla, jer ju ja poznam 2 tjedna, a bila je jedina trezna i s vozačkom). Pitanja kroz zajebanciju, a mene samo hladan znoj probija i gutam knedle. Izvadio je listić od kladionice iz džepa, dobitak nekih 400 kunica, i kao - seka evo ti 10 kn za kavu i maši repom. A ja vesela, a joj. Milina, sve super, sve 5. A stari mi je sinoć rekao da mogu ić s njim i starom u Brazil 2008. na svjetsko prv. stolnog tenisa. Inače stari igra pingač ko lud još dok je bil vrlo mlad čovjek, 5, 6 godina,trener je i igra u veteranima. Bio je dosta po Europi na tim Europskim prvenstvima i osvojio prvo mjesto u Goteborgu 99´u parovima, a pojedinačno malo slabije, prvih 16 kak već to ide nemam pojma i na mnogim drugima. I tak idem ja, 10 dana, malo kavica, kubanka i život je lijep. Proletit će te 2 godine. Brazil here I come. Možda i kakvog Ronaldina dopeljam doma, nikad se ne zna.he he |
